Multiperspektivna prerada rata u Bosni i Hercegovini i njegova tematizacija su iz mnogobrojnih razloga još uvijek aktuelni i predstavljaju bitnost za cjelokupno društvo.
S jedne strane se događaji i dešavanja u ratu u Bosni i Hercegovini ne mogu uvažiti obrađenima, zbog čega se vladajući mir u jugoistočnoj Evropi čini krhkim. Inicijatori i inicijatorke ovog književnog projekta su ubijeđeni da se stvaranjem svijesti o posljedicama rata u Bosni i Hercegovini sve do ličnih biografija temelji glavni uvjet za miran suživot. Iako rat u Bosni i Hercegovini ovom knjigom neće biti „obrađen“, može tome u ovome smislu doprinijeti.
S druge strane autori i autorice knjige mogu doprinijeti dokumentaciji savremene historije koja osobito studentima i studenticama, te mlađim zainteresovanim osobama u sadašnjosti omogućava pogled na vremenski kontekst kojeg oni (medijalno) nisu doživjeli. Historijske i stručne knjige se orijentišu na razini događaja i činjenica koje se mogu ispitati, lične perspektive ove knjige mogu pokazati kako su životopisi, lične odluke te razmišljanje i pisanje i 25 godina poslije rata još uvijek pod uticajem ovih dešavanja – kako se prerađuju kad već rat još uvijek nije „obrađen“.
Kao treće se može reći da su ovi prilozi koji prevazilaze granice jezika, generacija i zemalja ogledalo razvoja društ(a)va u širem smislu. Jedni u tom kontekstu koriste riječ „postmigrantsko“, drugi „kozmopolitizaciju“ (Ulrich Beck), ali se uvijek radi o tome da je „nacionalni kontejner“ kao ograničavajuća perspektiva postao preuzak kada se radi o obuhvaćanju društvene stvarnosti. Pripovijedanje i priče koje se pričaju su dio društvene stvarnosti, da li u obiteljima, u školama ili na univerzitetima – sve se svodi na veliki pojam njemačke kulture sjećanja. Znači ako se postmigrantsko društvo kozmopolitizira isto se mora dogoditi i s kulturom sjećanja.
