Jezik*

Ideja za knjigu

Nakon panel-diskusije o temi „Srebrenica in Berlin. Junge Berliner*innen aus Bosnien oder wie aus Traumata Forschungsthemen werden können.“ (Srebrenica u Berlinu. Mladi Berlinčani i Berlinčanke iz Bosne ili kako iz trauma mogu nastati naučne teme.), održanoj 3. novembra 2020. godine u okviru Berlin Science Week @ HU – Erinnern, Erforschen, Aufarbeiten (sjećanje, istraživanje, prerađivanje) nastala je ideja za pisanje knjige „Bosnien in Berlin“ (Bosna u Berlinu). Pet mladih žena iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Njemačke su izlagale raznolike perspektive u okviru ove diskusije i usprkos različite starosne dobi i unatoč različitim doživljajima sve govornice pak spaja jedno: s autobiografske ali i znanstvene strane se sve susreću i bave temom rata u Bosni i Hercegovini.

Ciljana publika i poruka knjige

Ovaj književni projekat je otvoren za mješavinu različitih žanrova, počevši od autobiografskih (polu-fikcionalnih), esejističkih, umjetničkih, dijaloških (intervjui) i, u pojedinačnim slučajevima, znanstvenih priloga putem kojih se želi doprijeti do šire publike. Individualni fragmenti sjećanja ili priče o (pred)-ratnim doživljajima, bjekstvu, prispjeću, adolescenciji te pronalaženju zanimanja su pojedinačne kockice u cjelokupnom mozaiku, a knjiga djeluje kao dio moderne, višesmjerne kulture sjećanja koja je dio Berlina i Njemačke kao što je Baščaršija dio Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Svi autori i autorice sami odlučuju o tome, šta žele podijeliti s drugima a s čim ne žele doći u doticaj i šta ne žele dijeliti s drugima. Predviđeno je prevesti sve priloge na BHS-jezik i objaviti knjigu i na području Bosne i Hercegovine.

Aktualnost teme i društvena relevantnost

Multiperspektivna prerada rata u Bosni i Hercegovini i njegova tematizacija su iz mnogobrojnih razloga još uvijek aktuelni i predstavljaju bitnost za cjelokupno društvo.

S jedne strane se događaji i dešavanja u ratu u Bosni i Hercegovini ne mogu uvažiti obrađenima, zbog čega se vladajući mir u jugoistočnoj Evropi čini krhkim. Inicijatori i inicijatorke ovog književnog projekta su ubijeđeni da se stvaranjem svijesti o posljedicama rata u Bosni i Hercegovini sve do ličnih biografija temelji glavni uvjet za miran suživot. Iako rat u Bosni i Hercegovini ovom knjigom neće biti „obrađen“, može tome u ovome smislu doprinijeti.

S druge strane autori i autorice knjige mogu doprinijeti dokumentaciji savremene historije koja osobito studentima i studenticama, te mlađim zainteresovanim osobama u sadašnjosti omogućava pogled na vremenski kontekst kojeg oni (medijalno) nisu doživjeli. Historijske i stručne knjige se orijentišu na razini događaja i činjenica koje se mogu ispitati, lične perspektive ove knjige mogu pokazati kako su životopisi, lične odluke te razmišljanje i pisanje i 25 godina poslije rata još uvijek pod uticajem ovih dešavanja – kako se prerađuju kad već rat još uvijek nije „obrađen“.

Kao treće se može reći da su ovi prilozi koji prevazilaze granice jezika, generacija i zemalja ogledalo razvoja društ(a)va u širem smislu. Jedni u tom kontekstu koriste riječ „postmigrantsko“, drugi „kozmopolitizaciju“ (Ulrich Beck), ali se uvijek radi o tome da je „nacionalni kontejner“ kao ograničavajuća perspektiva postao preuzak kada se radi o obuhvaćanju društvene stvarnosti. Pripovijedanje i priče koje se pričaju su dio društvene stvarnosti, da li u obiteljima, u školama ili na univerzitetima – sve se svodi na veliki pojam njemačke kulture sjećanja. Znači ako se postmigrantsko društvo kozmopolitizira isto se mora dogoditi i s kulturom sjećanja.

Metodika

Nakon autobiografskog djela Didier Eribons-a „Rückkehr nach Reims“ (Povratak u Reims) i njegovog velikog uspjeha, personal essay doživljava povratak, ne samo jer se može nazvati kriznim žanrom s čime pristaje uz naše krizno doba. U našem projektu se radi o „povratku u Bosnu“ u kojem će često biti govora i o krizama. Personal Essay obuhvata ličnu refleksiju i time dozvoljava veliku slobodu u kreiranju: nit pripovijedanja eseja može početi posebnom scenom iz prošlosti. Može se osloniti na predmet, može tematizirati miris, fotografiju ili naviku neke poznate osobe, osobinu, pejzaž itd. Osim toga je projekat otvoren za eksperimente književnog ili umjetničkog otuđenja – poneka građa se prvo mora oblikovati kako bi se dala ispričati.

Učesnici, učesnice i CfA

Glavnu skupinu čine učesnice panel-diskusije „Srebrenica in Berlin. Junge Berliner*innen aus Bosnien oder wie aus Traumata Forschungsthemen werden können.“:

Aldina Čemernica (doktorandica katedre za južnu slavistiku na HU u Berlinu), Emina Haye (docentica za BHS-jezik katedre za južnu slavistiku na HU u Berlinu), Sabrina Halilović (Bachelor-studentica južne slavistike na HU u Berlinu), Snežana Stanković (promovisana antropologinja i stručnjakinja književnosti, HU Berlin), Nadira Musić (saradnica u Deutsche Welle Akademie), Thomas Schad (promovisani historičar za jugoistočnu Evropu i Tursku, HU Berlin) te profesor Christian Voß (direktor katedre za južnoslavenske jezike i kulture na institutu za slavistiku i hungarologiju na HU u Berlinu).

Drugi autori i autorice se pozivaju da se kratkim sažetkom (abstract) od maksimalno 500 riječi predstave urednicima. Ovisno o broju pristiglih sažetaka i planiranoj dužini priloga biti će izabrano do 15 učesnika i učesnica. Pozivaju se posebice, ali ne i isključivo, predstavnice i predstavnici bosansko-hercegovačke i / ili jugoslavenske dijaspore iz Berlina, odnosno s njemačkog govornog područja, da učestvuju i daju izlože svoje perspektive. Kroz relativno slobodan način tumačenja prilozi treba da omoguće sukobljavanje s ne tako jednostavnim odnosom između ličnog (autobiografskog) i profesionalnog (znanstvenog / umjetničkog) bavljenja i istraživanja Bosne i Hercegovine. Osim toga učesnicima i učesnicama stoji na raspolaganju mogućnost izlaganja perspektive trećih osoba koje nisu u stanju da svoju priču ili svoj angažman napišu same, ali koje žele u vidu razgovora / intervjua ili na neki drugi način (npr. putem fotografija ili drugih ličnih artefakata) da priopće svoja iskustva.

Vremenski okvir, obim i ostvarenje

Duljina teksta: prilozi (Personal Essay, intervjui, reportaže, pjesme itd.) maksimalno 40.000 znakova (s razmacima). Može se priložiti više tekstova.

Prilozi u smislu slika / fotografija / crteža: maksimalno 3-5 priloga, uz svaku sliku / fotografiju se mora priložiti opis slike / fotografije / crteža, te autorska prava autora ili autorice.

Rok za prijavu sažetaka (abstract) od 300 do maksimalno 500 riječi te kratkog CV-a (maksimalno 300 riječi) je 15. jula 2021. godine. Molimo Vas, pošaljite nam sažetak i u slučaju namjere vođenja intervjua ili prilaganja umjetničkog rada.

Urednici ovog književnog projekta će se najkasnije do 30. juna 2021. godine obratiti svim interesentima koji će dobiti mogućnost uređivanja i prepravljanja njihovih sažetaka.

Gotovi prilozi se urednicima trebaju poslati do 15. oktobra 2021. godine.

Urednici konačnu odluku o prihvaćanju priloga zadržavaju do finalnog uredničkog pregleda gotovih priloga. Svi prihvaćeni prilozi će do 31. januara 2022. godine dobiti konačan odgovor.

Knjiga treba biti realizovana i izdana na ljeto 2022. godine u izdavačkoj kući Peter Lang.

U vezi svih pitanja, slanja sažetaka i kratkih CV-a obratite nam se putem ove e-mail adrese:

redaktion@bosnieninberlin.de