Naša autorica Aldina je rođena u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu. 1995. je izbjegla s porodicom iz opkoljenog Sarajeva u Njemačku i od tada živi u Berlinu gdje je odrasla. Trenutno radi na disertaciji na temu Identitetske konstrukcije mladih osoba bošnjačkog porijekla u Berlinu.
Zamisli da te neko jednog dana probudi i kaže ti: ,,Probudi se, rat je!“ Upravo te riječi mi je rekla moja majka. Bilo je proljeće 1992. godine. Tek sam bila napunila osam godina. Na televiziji je prikazana masovna demonstracija protiv rata u Sarajevu. Pucnji su se čuli. Moj svijet će se od tog momenta potpuno promijeniti. Već nekoliko mjeseci nešto nije bilo u redu s mojim idiličnim svijetom. Odjednom su moje ime i vjerska pozadina mojih roditelja i mene postali bitni. Godinu dana prije toga su u Hrvatskoj počela ratna dešavanja. Odrasli su s nevjericom slušali i gledali vijesti. Niko nije mogao vjerovati da će i u Bosni i Hercegovini izbiti rat.
Rodila sam se 1984. godine u Sarajevu. Te godine je grad Sarajevo bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Cijeli svijet je slavio Sarajevo kao grad raznolikosti i životne radosti. Samo par godina kasnije će ovaj grad postati poprište užasnih dešavanja.
Opsada Sarajeva je trajala 1425 dana. To je bila najduža opsada 20. stoljeća. Grad je bio potpuno opkoljen i svakodnevno bombardovan. Snajperisti su bili postavljeni na zgradama i pucali su na civile. Za stanovnike grada je situacija bila dramatična: struja je bila racionirana, nije bilo tekuće vode ni grijanja. Životnih namirnica skoro nije bilo. Sarajlije i Sarajke su bili primorani da nauče živjeti u nehumanim uslovima. Svakodnevnica u opkoljenom Sarajevu prikazana je uvjerljivo u filmu The Perfect Circle iz 1997. godine.
Tema Djetinjstvo u ratu se sve više pojavljuje u javnosti. 2017. godine je u Sarajevu otvoren Muzej ratnog djetinjstva (War Childhood Museum) u kojem su između ostalog izloženi lični predmeti bivše djece rata. Jasminko Halilović, osnivač muzeja, je za svoju 2013. objavljenu knjigu Djetinjstvo u ratu: Sarajevo 1992-1995 prikupljao kratke priče sjećanja, dokumente i fotografije osoba koje su dio svog djetinjstva provele u ratu.
U mom ličnom eseju želim pisati o svakodnevnici opkoljenog Sarajeva iz perspektive djeteta. Između ostalog se želim fokusirati na sljedeća pitanja: Kako smo moji prijatelji i ja doživjeli rat? Kako je organizovana školska nastava? Kakav pogled sam imala na odrasle?
