Iz mnogo razloga, multiperspektivna prerada rata u Bosni i Hercegovini i njegova tematizacija su još uvijek aktuelni i predstavljaju bitnost za cjelokupno društvo.
S jedne strane, ratni događaji i dešavanja u Bosni i Hercegovini ne mogu se smatrati obrađenima, zbog čega se vladajući mir u jugoistočnoj Evropi čini krhkim. Osnivači ovog književnog projekta čvrsto vjeruju da je stvaranje svijesti o posljedicama rata u Bosni i Hercegovini, sve do ličnih biografija, glavni uvjet za miran suživot. Iako rat u Bosni i Hercegovini ovom knjigom neće biti „obrađen“, može ipak u ovom smislu doprinijeti tome.
S druge strane, autori i autorke knjige mogu pomoći u dokumentovanju savremene historije koja studentima i studenticama, kao i mladim ljudima koji su trenutno zainteresovani, omogućava da vide vremenski kontekst koji (medijalno) nisu doživjeli. Iako se orijentiraju na razini događaja i činjenica koje se mogu ispitati, lične perspektive koje nude historijske i stručne knjige pokazuju kako su životopisi, lične odluke te razmišljanje i pisanje i 25 godina nakon rata još uvijek pod uticajem ovih dešavanja – kako se prerađuju kada rat još uvijek nije „obrađen“.
Treće, ovi prilozi koji nadmašuju jezičke, generacijske i nacionalne granice su ogledalo razvoja društ(a)va u širem kontekstu. Dok jedni u tom smislu govore o „postmigrantskom“, a drugi o „kozmopolitizaciji“ (Ulrich Beck), suština je da je „nacionalni kontejner“ kao ograničavajuća perspektiva postao preuzak za obuhvatanje društvene stvarnosti. Pripovijedanje i priče koje se pričaju čine dio društvene stvarnosti, bilo da je riječ o porodičnim krugovima, školama ili univerzitetima – sve to spada u opširni pojam njemačke kulture sjećanja. Dakle, ako se postmigrantsko društvo kozmopolitizira, isto mora vrijediti i za kulturu sjećanja.