Naš autor, Denijen Pauljević, rođen je u Beogradu, ali je tokom rata u Jugoslaviji izbjegao u Njemačku. Studirao je interkulturalne komunikacije i radi na raznim književnim, scenarijskim i pozorišnim projektima. Denijenov prilog za Bosnien in Berlin neće biti klasičan esej, već više autobiografska, kronološki strukturirana kratka priča u kojoj opisuje tačke svog bjekstva.
U svom eseju ću prikazati situaciju u kojoj sam bio početkom 1990-ih i kako sam preko Praga doputovao do Minhena. Želim objasniti zašto sam izbjegavao govoriti o tome, kako je rat u bivšoj Jugoslaviji utjecao na mene i kako sam ga doživljavao izdaleka, kao azilant u Njemačkoj, gdje je za mene započeo novi život. Iako mi to tada nije bilo jasno, nisam to shvatio.
Izgubio sam svoju domovinu a novu u stvari nisam našao. Na kraju krajeva, to donosi osjećaj slobode. Mogu svugdje biti kod kuće ako sam s ljudima s kojima imam vezu i gdje mogu slobodno raditi kao umjetnik ono što želim i volim. Ono što mi izgleda važno.
„Ne vjerujem ni jednoj zajednici koja tvrdi da je za sve, stvarno za sve, tu.“
„Ljubav prema domovini je za ljude sa kompleksima manje vrijednosti, ja nemam vremena za to.„