Naša autorica Lumnije Jusufi je kao gastarbajtersko dijete 1990-ih sa 16 godina došla u Njemačku. Kao albanologinja i docentica, Lumnije predaje na Humboldt univerzitetu u Berlinu, na TU u Dortmundu i na nekoliko drugih južnoevropskih univerziteta. Sociolingvistika i migracija su oblasti koje su u fokusu njenog istraživanja.
Mnoge naučne discipline istražuju sjećanje i znanje čovjeka, a ključno pitanje koje se pri tome postavlja je šta naše sjećanje zapravo predstavlja. Koliko je zapravo individualno, a koliko kolektivno znanje ili sjećanje? Psihologija se bavi pitanjem koliko je u nama subjektivnog, a koliko objektivnog znanja? S književne tačke gledišta, a to je osnova prvog dijela mog ličnog eseja, Elena Ferrante u Meine geniale Freundin (Moja genijalna prijateljica) uvjerljivo ostvaruje retrospektivno pripovijedanje u četiri djela, pričajući po sjećanju. Saša Stanišić se u svom djelu Herkunft (Porijeko) također maestralno bavi temom sjećanja, bilo da je to kroz naratora koji ga neprekidno podsjeća i potiče, ili kroz odnos s bakom koja na kraju pati od demencije.
U mom ličnom eseju, koji se oslanja na teorije o sjećanju i znanju, želim da se dotaknem Bosne i Hercegovine i rata u Bosni tokom 1990-ih. Protagonistkinja eseja je moja bivša školska prijateljica S.H., koja je kao izbjeglica došla u Dortmund, a nekoliko godina kasnije se vratila u Bosnu i Hercegovinu. U središtu pažnje biće njene fragmentarne priče i moje nepotpuno sjećanje, kao i moje znanje o njoj i ratu u Bosni i Hercegovini. Pokušavam da je razumijem, zajedno sa mnogim njenim odlukama, poput njenog povratka i prekida naše veze, kroz prizmu retrospektive i kasnije stečenog objektivnog znanja. U zrelijem uzrastu i sa znanjem koje sam stekla tokom studija na Kosovu, često sam primijetila da se ljudi, nakon rata, žele vratiti pod nepovoljnim okolnostima i da su prekinuli sve kontakte stečene tokom bjekstva, bilo kao mehanizam represije ili iz želje za zaboravom, što je povezano s namjerno stišanim sjećanjem. U Makedoniji, i danas, može se sresti mnogo pomagača koji su veoma razočarani tim pitanjem.
Rat i ratno iskustvo su u velikoj vezi s objektivnim znanjem. Naša nastava historije oblikuje ono što se smatra našim „objektivnim“ znanjem. Osim toga, ili čak posebice zbog toga, rat ima veze sa subjektivnim znanjem. To želim ispričati u obliku mozaika, oslanjajući se na moju prijateljicu, ali i za nju, iako s brojnim prazninama.