Multiperspektivna prerada rata i ratnih događaja u Bosni i Hercegovini ostaje i dalje aktuelna i od izuzetnog značaja za cjelokupno društvo.
Rat i njegove posljedice još nisu u potpunosti obrađene, zbog čega mir u jugoistočnoj Evropi ostaje krhak. Inicijatori i inicijatorke ovog književnog projekta uvjereni su da je stvaranje svijesti o posljedicama rata, koja seže duboko u lične biografije, ključni preduslov za miran suživot. Iako ovaj projekat neće moći u potpunosti „obraditi“ rat, može doprinijeti tom važnom procesu.
Autori i autorice također mogu dati vrijedan doprinos dokumentaciji savremene historije, pružajući studentima i mlađim zainteresiranim osobama uvid u vremenski kontekst koji sami nisu doživjeli — makar ne medijski. Dok se historijske i stručne knjige zasnivaju na provjerljivim događajima i činjenicama, lične perspektive ovog projekta pokazuju kako su životi, odluke i promišljanja i nakon 30 godina duboko obojeni ratnim naslijeđem.
Svi prilozi u knjizi prevazilaze jezičke, generacijske i državne granice, reflektujući razvoj šire društvene zajednice. Pojmovi poput „postmigrantskog društva“ i „kozmopolitizacije“ (Ulrich Beck) ukazuju na to da je „nacionalni kontejner“ premalen da obuhvati kompleksnu savremenu društvenu stvarnost. Pripovijedanja i narativi koji se prenose u porodicama, školama i univerzitetima deo su te društvene stvarnosti, objedinjeni unutar koncepta njemačke kulture sjećanja. Kako se postmigrantsko društvo kozmopolitizira, tako se mora razvijati i njegova kultura sjećanja.
[Naslovna fotografija: Emina Haye, Mostar 2018.]
