Multiperspektivna prerada rata i ratnih događaja u Bosni i Hercegovini ostaje i dalje aktuelna i od izuzetnog značaja za cjelokupno društvo.
Još uvijek nisu sve posljedice rata potpuno razmotrene, što čini mir u jugoistočnoj Evropi krhkim. Osnivači ovog književnog projekta čvrsto vjeruju da je stvaranje svijesti o posljedicama rata, koje se duboko ukorijenjuju u lične biografije, ključ za miran suživot. Iako ovaj projekat rat ne može u potpunosti „obraditi“, može ipak doprinijeti tom važnom procesu.
Autori i autorice mogu odigrati važnu ulogu u dokumentovanju savremene historije tako što će studentima i mlađim generacijama omogućiti da vide vremenski kontekst koji nisu doživjeli — barem ne kroz medije. Iako se historijske i stručne knjige oslanjaju na provjerljive događaje i činjenice, lične perspektive ovog projekta otkrivaju da su životi, odluke i razmišljanja ljudi i nakon 30 godina duboko obojeni ratnim naslijeđem.
Svi prilozi u knjizi prevazilaze jezičke, generacijske i državne granice, osvetljavajući napredak šire društvene zajednice. Ideje kao što su „postmigrantsko društvo“ i „kozmopolitizacija“ (Ulrich Beck) sugerišu da je „nacionalni kontejner“ premalen da bi obuhvatio složenu savremenu društvenu stvarnost. Pripovijedanja i narativi, koje porodice, škole i univerziteti prenose, dio su te društvene stvarnosti, okupljeni pod okrilje njemačke kulture sjećanja. Dok se postmigrantsko društvo kozmopolitizira, tako treba i njegova kultura sjećanja napredovati.
[Naslovna fotografija: Emina Haye, Mostar 2018.]